Sve što trebate znati o upalama mokraćnog mjehura

Upale mokraćnog mjehura često su iznimno neugodan zdravstveni problem u žena svih dobnih skupina, podcijenjen u smislu socijalnih neugodnosti koje izazivaju. Nekontroliranost i učestalost mokrenja popraćeni nelagodom i bolnošću, bitno remete radnu aktvnost, ali i socijalni aspekt ženinog života, maskiran često s ginekološkom problematikom.

Mokrenje je složena fiziološka funkcija pod našom voljnom kontrolom, uči se u najranijem djetinjstvu. Dinamika dnevnog mokrenja u zdravih ljudi iznosi 4-7 x dnevno - kada uočimo potrebu za mokrenjem u normalnim uvjetima dobrovoljno odlučujemo o dinamici pražnjenja mjehura ili ćemo je odgoditi još neku jedinicu vremena. Upravo promjena dinamike pražnjenja mjehura može biti prvi znak o mogućoj upali mokraćnog mjehura.

Sam tijek upale mjehura i mokraćovodnih putova može imati vrlo raznolik i posve neočekivani tijek, prezentirajući se često bolovima u maloj zdjelici, često u središnjoj liniji, koje žene opisuju kao tupu nelagodi misleći često da se radi o bolnim jajnicima, uz čestu nelagodu tijekom odnosa, uz neugodan iscjedak te učestalo i pojačano mokrenje koje može biti popraćeno manje ili više izraženim bolovima.

Upale mokraćovodnog sustava znato su češće u žena, zbog anatomije ženskog spolovila i kraće duljine mokraćovodne cijevi u odnosu na muškarce, ali i zbog „otegotnih“ okolnosti u ženskom životu kao što je menstrualno krvarenje, spuštenosti prednje i stražnje stijenke rodnice (koje se javljaju tijekom trudnoće i nakon trudnoća), te promijenjenog položaja mokraćovodne cijevi, mehaničkog potiska na mjehur tijekom trudnoće i njegovog nagnječenja tijekom poroda, tijekom babinja, ali i tijekom hormonske tranzicije uslijed nedostatka estrogena kao zaštitnog čimbenika ulaskom u razdoblje hormonske tranzcije koju obilježavaju razdoblje ulaska u perimenopauzu i menopauzu.

Bakterijske infekcije koje obilježvaju upalu mokraćnog mjehura zahvaćaju mokraćovodnu cijev i mjehur prelijevajući se često i u rodnicu. Stoga uvijek moramo razmišljati i o spolno prenosivoj problematici samih uzročnika i terapijskim pristupom koja obuhvaća sve sporne partnere.

Širenjem bakterijskog uzročnika i rušenjem obrambenog sustava može doći do razvoja iznimno neugodne i burne slike koja prati upalu gornjih dijelova mokraćovodnog sustava, bubrege ali i sepse, posebice u populaciji žena koje su prošle razdoblje hormonske tranzicije. Dijagnoza se temelji na opisanoj problematici (kliničkoj slici), analizi urina i kulturi mokraće, uzimanjem ciljanih obrisaka.

Liječenje se provodi antimikrobnim agensima i ciljano obuhvaća ne samo oboljelu osobu veći i sve njezine spolne partnera s ciljem sprečavanja povrata i zdravstvenim preventivnim djelovanjem, provođenjem dijetetskih mjera (obilna hidratacija, probiotici kroz dulje vremensko razdoblje uz njihovu oralnu i vaginalnu primjenu).

Infekcije mokraćovodnog sustava u odraslih osoba (u dobi 20–50 godina), 50 su puta češće u žena. Ulaskom u hormonsku tranziciju, odnoso u razdoblju iznad 50 godina pojavnost raste zbog promjene miljea vaginalne sluznice (promjene pH vagine, promjene kvalitete sluznice vagine, anatomskih odnosa, stanjena sluznice mokraćovodne cijevi). Žene odnosno djevojčice u životnim razdobljima (trudnoća, razdoblje babinja, i tijekom ulaska u hormonsku tranziciju i razdoblje menopauze) izrazito su povoljan medij za razvoj uroinfekcija popratnim upalam stidnice i rodnice.

Cijeli mokraćni sustav je otporan na bakterijsko koloniziranje usprkos čestoj kontaminaciji moraćovodne cijevi crijevnim mikroorganizmima. Čimbenici sterilnosti su kiselost urina, razmjerno često pražnjenje mjehura, mišićni uretralni sfinkteri mokraćovodnih cijevi te niz imunoloških i sluzničkih barijera. Pri razvoju infekcije mjehura u veći slučajeva radi se o prisutnosti više bakterijskih uzročnicima (E. coli, Beta hemolitički streptokok, enterokok, proteus mirabilis, klebsiella pneumonie, ureoplasma/ mycoplasma) s prevagom jednog bakterijskog uzročnika najčešće Escherihia coli (E.coli).

Zbog čestog povrata infekcija mokraćovodnog sustava od velike je važnosti odgovorno spolno ponašanje (korištenje prezervativa) i održavanje higijensko dijetetskih mjera (mokrenje neposredno nakon odnosa, unos tekućine nakon odnosa, izbjegavanje iznimno začinjene hrane odmah nakon odnosa); izbjegavanje korištenja stranih tijela s ciljem kontraceptivnog učinka (dijafragme, cervikalne kape), mijenjanje tampona tijekom menstrualnog krvarenja kao i održavanje higijene menstrualnih čašica.

Ljeto predstavlja dodatni izazov zbog korištenja sintetskih kupaćih kostima, često novih spolnih partnera u našim životima, neprimjereni unos tekućine kao i češće i duže korištenje tampona, menstrualnih čašica.... Nanošenje niza proizvoda na kožu koji mijenjaju njezine fiziološke funkcije...

Kako smanjiti pojavu urinarnih infekcija?

Obilno unošenje tekućine > 2 litre na dan
Pravilne higijenske navike (brisanje intimnog područja nakon nužde, mijenjanje uložaka, tampona)
Pamučno rublje
Mokrenje nakon odnosa
Korištenje vitamina C , brusnica, d manoze
Izbjegavanje začinjene hrane, alkoholnih pića
Njegovanje vaginalne flore
Terapija za oba partnera

Piše: Prim. dr. sc. Ulla Marton, dr. med.
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb

Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/